Kad radim s pojedincima i parovima koji se suočavaju s prevarom u svom odnosu, gotovo uvijek se pojavi isto pitanje “Je li prevara razlog našeg razvoda?”
Iz svog profesionalnog i ljudskog iskustva kažem – NE, prevara sama po sebi nikad nije razlog razvoda. Ona je simptom, posljedica, alarm koji je već dugo zvonio, ali ga nitko nije čuo ili nitko nije htio čuti.
Daleko od toga da je prevara nešto što treba normalizirati, umanjivati ili razumjeti kao prirodan tijek braka u kojem (neizbježno) dolazi do raznih kriza. Prevara je svjestan izbor.
Poput svakog izbora u odnosu, prevara isto tako nosi i odgovornost i posljedice. Ali ako ostanemo fokusirani na sam čin, promašit ćemo ono što je dovelo do njega – a upravo je tu ključ razumijevanja, iscjeljenja i zdrave odluke o budućnosti odnosa.
Ljudi varaju iz različitih razloga, ali jedan se gotovo uvijek provlači kroz sve priče: nezadovoljstvo.
Ne nužno nezadovoljstvo partnerom, nego i samim sobom, dinamikom odnosa, vlastitim životom, neispunjenjem vlastitih potreba, nedostatkom povezanosti ili osjećajem da je brak postao prostor u kojem nema rasta, dodira, razumijevanja ili emocionalne sigurnosti.
To nezadovoljstvo rijetko nastane odjednom. Često raste polako, tiho, gotovo neprimjetno:
- prvo se manje govori
- zatim se manje traži
- onda se manje dijeli
- i na kraju, manje se bira jedno drugo
I kad jedan partner sazna da je drugi izabrao prevaru, šok je ogroman.
No ako gledamo unatrag, znakovi su tu: neizgovorene potrebe, potisnute emocije, izbjegnuti razgovori, strah od konflikta, uvjerenje da će “proći samo od sebe”.
Neće. Ničije nezadovoljstvo ne nestaje šutnjom.
Kad kažem da prevara nije razlog za razvod, ljudi ponekad pogrešno čuju da govorim kako partner koji je prevaren treba oprostiti ili da postoji neko skriveno opravdanje. Ne.
Ovo nije opravdavanje.
Ovo nije okrivljavanje drugog partnera.
Ovo je pogled na dinamiku odnosa, odgovornosti i izbora.
U braku uvijek postoje dvije osobe koje doprinose, ali odgovornost za prevaru (u smislu izbora ponašanja) je 100% na osobi koja je taj izbor napravila.
Zašto?
Zato što je imala puno mogućih izbora:
- mogla je iskomunicirati nezadovoljstvo
- mogla je zatražiti razgovor
- mogla je predložiti terapiju
- mogla je inicirati promjenu
- mogla je reći da više ne može
- mogla je otići
Ali je izabrala drugačije.
To što u braku postoje neadresirana nezadovoljstva ne oduzima i ne umanjuje odgovornost za prevaru.
Baš kao što odgovornost za prevaru ne briše postojanje problema u braku.
Prevara samo okriva ono što je već dugo bilo narušeno.
Razvod se zapravo događa zbog:
- kronične nekomunikacije
- nedostatka emocionalnog kontakta
- neizgovorenih povreda
- životnih promjena kroz koje partneri nisu išli zajednički
- odsustva zajedničkog rasta
- straha od ranjivosti
- uvjerenja da partner “treba znati sam”
Prevara je samo posljednji simptom, vrh ledenog brijega.
Jedna od najvećih zabluda je da dobri brakovi opstaju zato što partneri “vole jedno drugo”.
Ljubav je bitna, ali nije dovoljna.
Brak opstaje ili se raspada ovisno o izborima koje donosimo iz dana u dan:
- biramo li razgovor ili šutnju
- biramo li bliskost ili distancu
- biramo li ranjivost ili obranu
- biramo li iskrenost ili izbjegavanje
- biramo li partnera ili bijeg
Ako želimo razumjeti, popraviti ili prevenirati, potrebno je vratiti se temelju: komunikaciji o nezadovoljstvima.
Brakovi ne pucaju preko noći.
Nezadovoljstva ne nestaju i ne postaju lakša ako se o njima šuti.
Niti jedan problem se ne riješi sam od sebe, nego se samo slaže u jednu ogromnu hrpetinu potisnutih problema.
Postoje puno bolji izbori ako želimo graditi kvalitetan odnos:
- da se odmah izgovori ono što boli
- da se razgovara o onome što nedostaje
- da se prizna sve ono što se bojite priznati
- da se traži pomoć kad je potrebna
- da se preuzme odgovornost za vlastite osjećaje i potrebe
- da se odnos njeguje kroz male znakove pažnje
U braku u kojem se njeguje otvorena, redovita i sigurna komunikacija, prevara gotovo nema prostor.
Ne zato što su partneri savršeni, nego zato što biraju biti zajedno – i u teškoćama i u ranjivostima, a ne samo u lijepome.
